OSTAVIMO ISPOD BORA I OBEĆANJE

Polako ispraćamo i ovu godinu, odbrojavamo dane, sate, razmišljamo o događajima koju su je obilježili i planovima za iduću godinu.

Bez obzira na to da li ćemo je se sjećati po dobrom ili lošem, svakako ćemo se potruditi ispratiti je dostojanstveno i ono što je najvažnije priuštiti što više veselja najmlađima.

Pored poklona pod okićenim borom vrijeme je da se zapitamo što im ostavljamo na njihovom putu odrastanja i što možemo učiniti da postanu dobri, uspješni i zadovoljni ljudi.

Ako netko ima neprocjenjivo znanje i iskustvo da nam u tome pomogne onda je to svakako gospođa Maja Uzelac, predsjednica i osnivačica udruge Mali korak koja radi na zaštiti prava i interesa djece te na promociji kulture mira i miroljubivog rješavanja sporova.

Malo je mjesta da se gospođa Uzelac predstavi, ali dovoljno navesti da je voditeljica projekata mirovne edukacije i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo, autorica je nekoliko knjiga, članica Antiratne kampanje Hrvatske, dobitnica HUM-ove Nagrade za izniman doprinos u promicanju kulture mira i medijacije u Republici Hrvatskoj „Borislav Blažević“ za 2016, članica projektnog tima UNESCO-va projekta „Obrazovanje za mir i ljudska prava u osnovnim školama Hrvatske“ te ima status internacionalnog trenera za edukaciju mladih za ljudska prava, a također je suradnica i trenerica ACESA (Academy of Central European Schools). Već je 6 godina članica Upravnog odbora međunarodne mreže DARE (Democracy and Human Rights Education) te članica stručnog savjeta međunarodne organizacije EURED.

Na specijalnoj sjednici Generalne skupštine UN-a posvećenoj djeci u New Yorku nastupila je kao predstavnica nevladinih organizacija svijeta te je govorila o pravu djece na mir. Maja Uzelac ujedno je dobitnica nagrade za životno djelo na promicanju dječjih prava. Cijeli život radi na filozofiji odgoja djece i mladih kojim oni stječu samosvijest, samopouzdanje i vjeru da mogu učiniti nešto pozitivno u svom životu.

„Djeca su (kako ranije, tako i danas) izložena onim obrascima ponašanja koji se temelje na uzajamnom nepovjerenju, neprijateljstvu, netolerantnosti, optuživanju i okrivljavanju drugih, otvorenom laganju, častohleplju i jagmi za položajima i novcem. To je prihvaćeno kao “normalno”, a zapravo je to zidanje strukturalnog i kulturalnog nasilja“ kaže gospođa Uzelac.

Upravo su ti kopirani obrasci ponašanja oni za koje smo mi odgovorni.

Često ih uopće nismo svjesni, često mislimo da ih djeca nisu niti primijetila, da smo ih uspješno sakrili, a dešava se i da o posljedicama svojeg ponašanja uopće ne razmišljamo ili što je najgore da nas nije niti briga.

Izgradnji karaktera i budućih djelovanja djece najviše doprinosi obitelj i oni najbliži, a potom škola, društvo i atmosfera u kojoj odrastaju.

Koliko ozbiljno shvaćamo svoju ulogu, a koliko može pomoći društvo?

„Radionice, koje smo nazvali pedagoškima, posve su drugačiji način interakcije ili komunikacije od klasičnih odnosa u školi (pa i domu). To nije bila situacija u kojoj jedan propovijeda, a drugi slušaju pa onda ponavljaju ono što su čuli; tu se radi pomoću grupne interakcije i sudjelovanja svih u nekoj situaciji, procesu, događaju – pa se onda razmjenjuju reakcije. Djeci (učenicima) valja omogućiti da sama kroz svoje doživljaje nađu tumačenje (značenje) svojih i tuđih postupaka.

To je ujedno posve drugačija metoda učenja: doživljajna, iskustvena – gdje svatko tko sudjeluje u situaciji sam izvodi zaključke i kroz grupnu interakciju razmjenjuje svoje uvide. Tu se ne debatira i ne nadmudruje (svađa), nego sa zanimanjem sluša tuđi osjećaj i doživljaj“ nastavlja gospođa Maja.

Da li smo i mi sami spremni odgovoriti na brojne izazove društva u kojem živimo, da li smo spremni sudjelovati, saslušati, razumjeti?

Koliko smo u stanju suočiti se sa problemom suvremenog doba, u kojem jedva stignemo saslušati vlastite misli, odvojiti vrijeme i imati strpljenja za sugovornika (sugovornike) posebno ako se sa njima ne slažemo?

„Sukob ili konflikt je kontroverzni pojam. Većini je ljudi sukob opasnosti ili prijetnja, u svakom slučaju prepreka a ne prilika, pun je napetosti i neslaganja i tendira destrukciji. Sukobe vidimo kao rat. Tako ga doživljava većina ljudi, ne primjećujući da su morali tijekom odrastanja i cijeloga života prolaziti svakodnevno kroz sukobe kao kroz prirodne nepogode: sukobi s roditeljima su nužni za osamostaljenje djeteta, sukobi sa šefom na poslu ukazuju na lošu organizaciju posla, sukobi između grada i sela, centra i periferije, bogatih i siromašnih; svi su oni svakodnevna činjenica života.

Danas se natječu dvije potpuno suprotne vizije; jedna se temelji na materijalizmu, slučajnosti i izvanjskim svojstvima stvarnosti, a druga na svijesti, svrsi i jedinstvu unutarnjeg i vanjskog. Tri su razine svijesti, a na vama je da počnete prepoznavanjem vrste svijesti iz koje djelujete. Prva razina je stisnuta svijest-suočavate se sa željama i djelovanjem drugih i gledate ih kao protivnike, osjećate tjeskobu i strah, pružate stalni otpor i imate potrebu za borbom. Druga razina je proširena svijest: vidite jasnije i opuštenije cjelinu problema, transformirate sukobe u rješenja, krećete se sve više u skladu s onim što želite od života. Treća razina je čista svijest: većina problema su vam poticaji za kreativnost, osjećate da pripadate svim bićima, odnosi i interakcije su vam inspirativni, smireni ste i suosjećajni“ mišljenja je gospođe Uzelac.

Veliki smo korak učinili ukoliko prepoznamo svoje greške, a još veći ukoliko ih odlučimo ispraviti.

Zato ove godine ispod bora ostavimo i obećanje, malima i velikima, da ćemo u Novoj godini umjesto stvaranja sukoba uložiti više truda na traženje njihovih rješenja.

 

Izvor: Hrvatska udruga za mirenje HUM

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *