Bez suda do rješenja

Svakodnevno se susrećemo s velikim zahtjevima usmjerenim na neprestanu borbu za više i bolje te pobjedu pod svaku cijenu. Brzi životni ritam ne dopušta nam da usporimo, saslušamo i razumijemo drugu stranu, a kao rezultat nedostatka vremena i strpljenja stvara se sve veća nepovjerljivost zbog straha od gubitka,  prebacivanje odgovornosti, osuđivanje različitosti, netrpeljivost i netolerantnost.

S druge strane, u podjednakoj mjeri, bombardiraju nas napisima i izjavama o timskom radu, zajedništvu, toleranciji, poštivanju ljudskih prava, ravnopravnosti, dok nam u isto vrijeme raznim primjerima pokazuju kako u praksi to baš i ne funkcionira.

Kako u moru tolikih dijametralno suprotnih informacija, kako pod stalnim društvenim pritiskom odabrati put kojim nastaviti?

Dileme s kojima se nerijetko susrećemo, kako u privatnom tako i u profesionalnom životu, stvaraju konfuziju u našim glavama i navode nas da često povučemo poteze koji nisu dio naše prirode, smatrajući ih nužnim za opstanak.

Kao svjedoci mnogobrojnih afera i načina njihovog rješavanja, istovremeno frustrirani unutrašnjim sukobima i sukobima s drugima, povlačimo se u šutnju umjesto razgovora, a upravo ta šutnja predstavlja kraj svakog rješenja i svakog odnosa.

Ako se s druge strane odlučimo za taktiku obrane govorom umjesto slušanja, za pristojnost umjesto iskrenosti, za laž umjesto istine, možda ćemo kratkoročno i postići svoj cilj, ali neriješene situacije se uglavnom kao bumerang vraćaju u većoj mjeri i onda kada ih najmanje očekujemo.

Sukob ili konflikt, ma kako to na prvu čudno zvučalo, možda je dobro da se dogodi, jer nam otvara mogućnost da shvatimo kako je naš odnos s drugom stranom kulminirao do te mjere da može ugroziti  ciljeve, interese i potrebe koje su bit tog odnosa, trajno i nepovratno uništiti dosadašnju suradnju i proizvesti nesagledive posljedice za budućnost obiju strana.

mirenje

Od kada je ljudskog roda, od tada postoje i sukobi

U prvobitnim primitivnim zajednicama sukob je bio motiviran golom egzistencijom, pa čak i borbom na život i smrt.

U današnje vrijeme, ogromnog napretka tehnologija i razvijanja tehnika međusobnih komunikacija na svim nivoima s ciljem poboljšanja kvalitete života, sukobi i dalje postoje.

Kada shvatimo da imamo problem pitanje je samo da li ćemo se odlučiti rješavati sukob i koji ćemo način odabrati!

Da li ćemo konfliktnu situaciju ignorirati i čekati da se sama riješi?

Da li ćemo je iskoristiti kako bismo ostvarili veća prava, moć ili bogatstvo na štetu druge strane te povrijediti i eliminirati „protivnika“? Ili ćemo možda, rukovodeći se civilizacijskim tekovinama i vrijednostima koje su nam preci ostavili u nasljeđe, odabrati način rješavanja sukoba mirnim putem?

Može li naš izbor rješavanja konflikata ići u smjeru dogovora kojim bi se zadovoljile potrebe obiju strana, dogovora iz kojega bi svi izašli kao pobjednici, dogovora koji bi omogućio nastavak suradnje koja počiva na obostranim interesima?

mirenje

Mirenje (medijacija) kao alternativa rješavanju sukoba, bez obzira da li se radi o sukobu interesa, odnosa, vrijednosti, da li su to ideološki, vjerski, etnički ili pak politički sukobi, rodno-spolni ili socijalni sukobi, izbor je koji je usmjeren na pronalaženje interesa i rješenja koje bi zadovoljilo obje strane.

Medijacija je neformalni postupak koji se temelji na načelima dobrovoljnosti, povjerljivosti i nepristranosti medijatora (izmiritelja) i prilika da brzo, efikasno i ekonomično dođemo do zajedničkog rješenja.

Mirenje je mogućnost da stanje napetosti i nelagode, nepovjerenja i nesklada u očekivanjima, međusobnog nerazumijevanja i loše (ne)komunikacije dovedemo do stanja obostrane koristi.

Bilo da se radi o konfliktima između pravnih osoba, potrošačkim sporovima, konfliktima iz radnih odnosa ili obiteljskim konfliktima, u postupku mirenja (medijacije) imamo priliku izgovoriti i biti saslušani, a kao konačni rezultat zajednički riješiti nastali problem.

medijatori

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *